Bilo kuda – Posejdonovci svuda

Blago nama kad imamo razvedenu obalu da svaka udovica, pardon, uvalica ima svoj maraton. Plivački naravno. U skladu s tim i zagrebački je Posejdon posijao svoju dječicu! Ispada da je premalo ljetnih dana, napose vikenda, pa se maratoni preklapaju.

Ne možeš na sve čak i da možeš (po svim drugim kriterijima). Ne da fizika! Na Veliku Gospu razdvojili se brat i sestra Šitić, a i nju i njega pratilo je par Posejdonovaca. Onako, izdaleka.
Predrag i moja malenkost odlučili su se za Ivana i rogoznički maraton Lozica, koji je ove godine postao punoljetan. Osim toga on nam je blizu s obzirom na naše ljetne lokacije. S dva auta okupirali smo uvalu Lozica. Predrag je već veteran na tom maratonu pa me vodio što i kuda. Dapače posudio mi je za kotizaciju jer sam ja, pametno, sve ostavila u autu. Dobila sam startni broj u skladu s godinom rođenja. Zgodno.

Na start se ide čamcima. Lokalci već naviknuti na “obred” spremno su nas primili u čamčiće. S obzirom da nas je bilo podosta, a čamaca malo, skoro smo ronili do starta. Nisi smio ni glavu okrenuti a da to za posljedicu nema ljuljanje čamca.

Iskrcali smo se na startu i Veliki meštar je rekao: Start je u devet! i zazviždao za početek. Kakvo odbrojavanje. Taj atavizam funkcionira još samo na našoj kućnoj lokalnoj Jarunskoj ligi.

Pliva se oko otočića Lukvenjaka i kad ga obiđete cca 3/4 uhvati se pravac prema plažici u uvali Lozica tj. prema mjestu gdje smo se prijavili. More toplo i mirno, sunca koliko treba a podmorje oko otoka prekrasno! Upravo zove da se malo uspori i razgleda! No da, onda se sjetiš zašto si tu i nastaviš plivati. Preporuča se u skladu s trijatlonom istrčati na plažu, jer samo tako možeš biti siguran da si prešao zamišljenu ciljnu liniju.
Dočekali smo sve koji su krenuli. Jedan je bio interesantan utoliko što je cijeli maraton od službeno 2100 m isplivao delfinom. Njegov ulazak u cilj i ja sam gledala s kopna.

Rezultati su ekspresno obrađeni, proglašeni ovi i oni pobjednici i hvala doviđenja dogodine.

Što se nas tiče, Predrag je stigao prije mene. Ja sam plivala u skladu sa osnovnim postulatima našeg kluba. Svejedno moram priznati da nisam zadovoljna. Mislila sam da ću stići bar u skladu sa startnim brojem (i godinom rođenja) ali profulala sam za 4. A trebala sam! Pogotovo kad sam vidjela rezultate. Eto razloga da ponovim slučaj i dogodine!

Raspoloženje mi se popravilo sutradan tj. 16.kolovoza. Naime u Slobodnoj dalmaciji na naslovnoj strani (lažem – na zadnjoj strani i to na dnu, ali masa ljudi lista novine odostraga dakle to je onda ipak naslovna strana!) nalazi se kratka reportaža o maratonu sa slikom ljudi u čamcu koji taman kreću prema startu. A u čamcu glavne zvijeze Predrag i ja! Bilo kuda – Posejdonovci svuda!

Cijeli članak pogledajte niže.

rogoznica_camac_2014

Budući da nismo slikali (i fotooko je ostalo u autu) evo link za par slikica I službena reportaža sa šibenskog portala.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *