Dojmove sa ove dvije utrke predstavljaju Vam Bruno Škacan i Ivan Kukolja.
Nakon dugog “oporavka” i poslovnih obveza napokon donosim pred Vas dojmove sa utrka koje su se održale 26. i 27.08. u Risiki i Novom Vinodolskom. Kako su se proveli Vesna, Željko, Bruno, Mario i Ivan čitajte u daljnjem tekstu..
Prošlo je dosta od vremena mojih najvećih uspjeha, kada sam se znao kroz snijeg i oluju, u društvu odabranih istomišljenika, zaputiti u potragu za samoostvarenjem kroz podvige u tekućem mediju, bilo to more, bazen, ili alkohol. Odlučio sam da želim još jednom osjetiti sve te čari.
A Bruno i ostatak ekipe – Vesna, Darko i Mario – spremno su dočekali još jednog člana ekspedicije, koji će donijeti balans između iskustva i sirove, nekontrolirane snage. Ovdje se pritom ne misli na iskustvo koje dolazi s godinama i snagu mladosti, više na broj “utakmica u nogama”, ili, riječima pjesme: “I ko bi to razumi, ko nije more kuša…”. Tako da smo ovdje na strani iskustva bili prije svega Bruno, a zatim moja malenkost.
Shodno tome, podijelili smo se u dva odreda – prvi (Vesna, Darko i Mario) je manjak iskustva odlučio pokušati nadoknaditi što duljim razdobljem aklimatizacije na lokalne uvjete, što je uvjetovalo i znatno raniji polazak prema mjestu događanja.
Bruno i ja, oboružani iskustvom, odlučili smo da su dodatni trenuci opuštanja ono što će nam u tom trenutku više koristiti, te smo, riješivši još neke poslove i obaveze, maksimalno iskoristili zadnje slobodne trenutke prije napora koji su nas očekivali sutradan. Našli smo se pritom, više Bruno, kao domaćin na Krku, u svojevrsnom sukobu između osjećaja dužnosti i srca.
Naime, prvi odred je u međuvremenu već stigao do Brunine kuće, i uspješno započeo s procesom aklimatizacije, tim više što su provodili vrijeme na otvorenom, ne mogavši bez ključa ući u kuću. Ali, u jednom trenutku ipak su osjetili potrebu za nekima od blagodati civilizacije, pa i za hranom i pićem.
Poslušali smo srce, da li na trenutak previše teško je reći, za pomoć ću se i ovaj put uteći jednom majstoru od riječi, koji kaže:
“Većina ljudi, čak i u ovoj razmjerno slobodnoj zemlji, iz puka su neznanja i zablude toliko zaokupljeni umjetnim brigama i zališno surovim mukama života te nisu kadri ubirati njegove vrsnije plodove. Prsti su im uslijed prekomjerna napora za to odveć nespretni i drhtavi. Trudbenik, zapravo, nema dokolice za pravu svagdanju čestitost; ne može si priuštiti održavanje uistinu ljudskih odnosa s ljudima; njegovu radu pala bi cijena na tržištu. Nema vremena biti išta drugo doli stroj. Kako može valjano upamtiti svoje neznanje — koje njegov rast iziskuje — onaj tko se tako često mora koristiti svojim znanjem?”
Toliko u našu obranu, mogu samo reći da vrsnijih plodova od onih koji su nam te večeri bili nadohvat ruke teško da se može naći.
Stigli smo kasno, i umirili taj osjećaj dužnosti otkrivši da se prvi odred vrlo dobro snašao – iskustvo druge vrste tu je bilo presudno, a njega nije falilo.
Darko i Mario već su se udobno smjestili, i krijepili duh i tijelo, potpuno aklimatizirani. Još lukavijom se pokazala Vesna, koja se smjestila kod prijateljice, izbjegavši sve nedoumice. Tako je svatko kroz svoje rituale mogao spreman dočekati dan utrke.
Tako je i bilo – a i naš zaštitnik, Posejdon, bio je milostiv, pa nas je dočekalo lijepo vrijeme i mirno i toplo more.
Vožnja barkom do podno Vrbnika, natrag do Risike plivajući. O rezultatima ostavljam drugima da kažu više, istaknut ću ovdje samo Darka koji je ubrao svoje vrsnije plodove, ostvarivši najveći napredak – jutarnji treninzi na Jarunu su očito bili korisni.
Nakon vrhunski organizirane i odrađene utrke Vrbnik – Risika, nastavilo se u istom tonu, na čemu zahvaljujemo organizatorima iz udruge Parapet i sponzorima, svima, a Bojanu i Silvanu posebno. Dobrodošlica i njihov topao prijem bez primjera (ima toga još op. Posejdona) je u plivačko-maratonskom miljeu.
Pokazali su još jednom da Parapet nije “pet para” nego velika udruga sa velikim V. Podijeljene su vrijedne nagrade, a slavlje se moglo nesmetano nastaviti do kasnih popodnevnih sati, ničeg nije nedostajalo. Lijepo se tu uklopila i priča o “drndanju” za dobar štimung.
Slavlje smo nastavili i kad smo se oprostili s društvom iz Parapeta i ostalima, pa nakratko i s Brunom koji je otišao pred kćer i unuku.
Najveseliji je, s obzirom na veliki postignuti napredak, bio upravo Darko, a silno veselje mu je načas prekinuto kad je shvatio da ga ne može podijeliti s otišlim Brunom – ljubazna domaćica Sabina za to je pokazala puno razumijevanja te nam usto ponudila okrepu, svakom već prema njegovim sklonostima i trenutačnim mogućnostima (oprezno s rakijom!). Srećom, Bruno se brzo vratio, s Enom i ljupkom Koranom – kad mi je, brzo nakon što smo se upoznali, rekla da voli konjeve, veeelike konjeve, znao sam da ćemo se dobro slagati.
Pripreme za drugi dan su protekle u mirnom ozračju, u potrazi za najboljim načinom rekuperacije.
Težište kratke rasprave prije ranog odlaska na počinak bilo je na tome da li alkohol, povećavajući plovnost, utječe pozitivno na plivačke performanse – sutrašnji dan trebao je dati odgovor. Juha od gljiva i ostalih čudesnih dodataka uz specijalne tehnike konzumacije (papar posipan kao lopatom) ubrzala je oporavak i usmjerila nas u snove o propuštenim prilikama.
U svitanje sam se pridružio Darku u šetnji, kiša mu je omela ubiranje još ponekog vrsnog ploda, iz obilja aromatičnog bilja, ali to nas nije spriječilo da uživamo u tom najnezaboravnijem dijelu dana, zaboravivši načas na Posejdona u društvu Aurore, osjetivši se na tren njenom djecom – riječima kojih sam se prisjetio to zvuči ovako:
“Svi pjesnici i heroji, poput Memnona, djeca su Aurore, i odašilju svoju glazbu u svitanje. Onome čija gipka i krepka misao drži korak sa suncem, dan je neprestano jutro. Nije važno što kažu ure ili ljudski stavovi i poslovi. Jutro je kada sam budan i u meni je zora.”
Potpuno budni, spremili smo se i krenuli smo na rendez-vous s Vesnom, pao je i kompliment na temu berbe, koja se provlačila cijelo vrijeme, uz famozno “drndanje”. Oni koji su već davno ubrani znaju o čemu se radi.
Posejdonu smo se vratili u Novom, nije zaboravio na nas, te su uvjeti na stazi ponovo bili idealni. Pridružio nam se i naš domaćin u Novom, Željko. Jedan krug oko San Marina za nas, pa čekamo one koji su se odlučili za pet, slava im budi.
Rezultati su, s određenim preslagivanjem unutar naše grupe, pokazali da, iako alkohol povećava plovnost, istovremeno otežava držanje pravca prilikom plivanja – potreban je stoga oprez prilikom doziranja. Jedan od načina da se doskoči tom problemu iznašao je Bruno, s primjenom na timskim natjecanjima, gdje bi do izražaja došla podjela rada i specijalizacija – Bruno se ovdje ponudio za rad na povećanju plovnosti – ne samo svoje, sudeći po tome da je uvijek bio široke ruke, hvala mu na tome. Jedan trezvenjak bio bi dovoljan za držanje pravca, opasnost je ionako manja nego na cesti.
I ovdje osjećamo potrebu zahvaliti se na besprijekornoj organizaciji, kako utrke tako i druženja nakon, Posejdonova ekipa osvojila je naramak medalja, a Bruno se, uz vrijedan rezultat, zadovoljio i utješnom nagradom koju si je sam priskrbio.
Posebno bih želio izdvojiti poduhvat našeg domaćina Željka, raritet koji će (ovdje želim i ponovo pokušati zaokupiti pažnju organizatora) možda isplivati tek kroz detaljniju statističku analizu, da ga ne ispliva nitko osim njega, pjesmo moja neispjevana, pričo neispričana… On se, naime, sada može pohvaliti nastupom na svih deset dosadašnjih maratona u Novom. Čestitke!
Želimo mu još puno uspješnih nastupa, na ovom i ostalim maratonima, njemu i ostalim plivačima, Posejdonovcima i drugima…
Zahvale na svemu i mojim domaćinima Bruni i Željku. Velika žrtva našem zaštitniku Posejdonu slijedi. Svima želim uspješan nastavak sezone!
Pozdrav, Ivan
P.S. (post scriptum) ili P.P.N.K. (poslije plivanja nema kajanja)
Teško je nakon pjesnika i izvjestitelja (I.K.) i njegovih pažljivo probranih citata nešto suvislo dodati.
No, naći će se za kraj, pomoć za sve koji tragaju za samoostvarenjem i smatraju da je u njihovim godinama moguć samorazvoj. Ako se nađete u situaciji (dilemi, trilemi, polilemi..) s mogućnošću izbora tipa:
– To be or not to be (čitaj: To beer or not to beer)?
– Biti ili Piti?
– Imati ili … (čitaj: Plivati)?
– Ili ako ujutro gledajući se u ogledalo razmišljate da li da se umijem ili da se ubijem (alkoholom, naravno)?
– Drndati se ili ne drndati se?
Imate samo jednu mogućnost da se ne bi našli kao eksponat u Muzeju pogrešnih odluka ili Muzeju propuštenih prilika, a to je:
– Izdrndaj se i Plivaj dalje!!
Pozdrav Bruno
